Zvezdan Terzić već više od četiri godine obavlja posao generalnog direktora Fudbalskog kluba Crvena zvezda. U trenutku dolaska zatekao je bivšeg evropskog i svetskog prvaka na kolenima, da bi danas ovaj klub posle skoro tri decenije našao svoje mesto u Ligi šampiona, gde mu je, po mišljenju mnogih, i mesto.
U kom trenutku ste shvatili da će fudbal biti Vaš životni poziv?
Otkada znam za sebe, znam za fudbal. Rođen sam i odrastao pored fudbalskog igrališta. Lopta mi je bila prva igračka. I kao dete nisam sebe zamišljao u nekoj drugoj priči, sem fudbala.
Kako biste ocenili Vašu fudbalsku karijeru?
Možda sam mogao i više… A s druge strane, zadovoljan sam onim što sam postigao. Ceo igrački vek proveo sam u OFK Beogradu, devet godina sam bio profesionalac. OFK Beograd mi je dao ime i prezime, oblikovao me je kao čoveka.
Jedan ste od retkih fudbalera koji nije zapostavio obrazovanje.
Interesantno je da su moji otac i majka završili fakultete, imaju visoku stručnu spremu. Bez obzira na to što sam počeo sa 17 godina da igram profesionalno fudbal, znao sam da moram završiti fakultet. Nikada sebi nisam postavljao pitanje da li ću ga završiti, ili ne. Tek posle, kada sam diplomirao na državnom Ekonomskom fakultetu, saznao sam da decenijama, posle Velibora Vasovića do mene, nijedan profesionalni fudbaler nije završio fakultet. Govorim o ozbiljnom fakultetu i ozbiljnim igračima.
Da li ste oduvek želeli da budete deo Crvene zvezde?
U Crvenu zvezdu sam došao iz trećeg puta. Prva dva puta trebalo je da dođem na poziv Dragana Džajića. Prvi put je bilo 1999. godine, a drugi put 2004. Na kraju sam došao u danu kada je Džajić odlazio iz Zvezde. I moja prva izjava bila je da Crvena zvezda sa i bez Dragana Džajića nije ista Crvena zvezda. Prvi zadatak mi je bio da ga vratim u Zvezdu, jer je otišao na loš način.
Šta za Vas predstavlja Crvena zvezda?
Zvezda je više od kluba! To nije fraza. Zvezda jeste simbol srpstva. Sećam se tih priča kada sam bio dete. Stubovi srpstva su Srpska pravoslavna crkva, SANU, Politika i Crvena zvezda. To je bila priča sa kojom smo odrastali. Crvena zvezda je više od kluba, Crvena zvezda je ideologija. Drago mi je što sam postao deo njene istorije.
Kako Vam izgleda Crvena zvezda otkada radite u njoj?
Četiri i po godine kasnije, mnogo je lakše. Kada sam ušao u klub, Crvena zvezda je bila devastirana institucija slavne prošlosti, bez ikakve budućnosti. Svi su Zvezdi predviđali bankrot. Danas je to klub koji igra Ligu šampiona, među 32 najbolja kluba Evrope, stabilan kolektiv.
Za relativno kratko vreme ste izvukli klub i doveli ga do Lige šampiona. Koji je recept?
O tome je jedan profesor univerziteta, u jednom velikom društvu, u hotelu Hilton rekao – „Ovo što su uradili ljudi iz Crvene zvezde treba izučavati na fakultetima menadžmenta i ekonomije u sportu.“ Kako su ljudi ni iz čega stvorili čudo. Da ovde dođe najbolji direktor Bajerna ili Liverpula, pobegao bi već trećeg dana. Zašto? U svakom uređenom sistemu imate plan prihoda i rashoda. Ovde ste imali samo plan rashoda. Danas narod može da konstatuje da je Zvezda uspela da ostvari nemoguće.
Tokom svih ovih godina mnogo ste putovali. Da li Vam je neka destinacija ostala u posebnoj uspomeni?
Putovanja su jedna od najlepših stvari koje mi je fudbal doneo. Proputovao sam ceo svet, od Južne Amerike do Japana. Ne postoji nijedna zemlja Evrope u kojoj nisam bio. Da nije bilo fudbala, ne bih upoznao te zemlje, niti tu kulturu. Sada da izdvajam, ne znam… Najveći benefit bavljenja fudbalom je što sam obišao ceo svet.
Koliko na službenim putovanjima imate vremena da vidite grad u kojem boravite?
Kad god idem na putovanja, dobro se pripremim za određeni grad ili zemlju. Spreman dođem. Život me je naučio da se mnogo više o nekoj zemlji nauči čitajući romane poznatih pisaca o određenoj zemlji nego iz stručne literature. O Japanu sam mnogo više naučio čitajući Harukija Murakamija, o Peruu čitajući Ljosu… Morate da osetite dušu i kulturu naroda. Pokušavam da iskoristim posao i zadovoljstvo.
Kada Vam neko dolazi iz inostranstva, šta mu obavezno pokažete u Beogradu?
Postoji nekoliko stvari koje pokazujem prijateljima iz inostranstva. To je Hram Svetog Save, tvrđava Kalemegdan i, ono što oni najviše vole, noćni život. To je ono čime Beograd može da se pohvali. Ovde živi mnogo lep narod, i devojke i muškarci. Osećam strance, kada odlaze, najviše budu impresionirani lepotom našeg naroda. Kad kažem lepota, ne mislim samo na fizičku, već i duhovnu, šarm i karakter našeg naroda.
Kakav je Beograd u poređenju sa drugim gradovima koje ste posetili?
Volim da putujem i odlazim, ali najviše volim da se vraćam Beogradu. Za mene je Beograd najlepši grad na svetu. Kad god me neko pita gde bih voleo da živim, uvek kažem u Beogradu.
piše: Milan Rašević