Skyrunning je adrenalinska mešavina trčanja i planinarenja koja omogućava testiranje sopstvenih fizičkih sposobnosti uz uživanje u prizorima božanstvene prirode. Jasno, reč je o sportskoj avanturi predviđenoj za one kojima je komfor modernog doba ponekad jednostavno tesan
Čovek nikako nije stvoren da trči po gumenim stazama. Naša konstitucija vekovima je prilagođavana divljem terenu, kamenu, zemlji i travi. Priroda pruža toliko opcija za vanserijski doživljaj rekreacije, da sama ideja o četrdesetominutnom posmatranju tajmera pokretne trake u zagušljivoj sali za vežbanje usred grada, deluje kao početnička greška. Baš početkom septembra, ekipa „nebeskih trkača“ će se okupiti kod Niške Banje i trčati Sokolovim putem, planinskom stazom dugom 30km, po krečnjačkom i makadamskom terenu. U određenim segmentima trke, oni će bukvalno protrčati kroz oblake. Ako ih zadesi sreća, proći će i kroz kišu. E, to je trening!
photo: Milan Kopčok
Skyrunning je drska mešavina trčanja i planinarenja, jedna vrsta ultramaratona koji se dešava na visokim nadmorskim visinama. Jasno, idealan je za one koji ne žele da se prepuste raspilavljenom trendu modernog doba.
Do pre nekoliko godina, ljubitelji ove vrste ekstremnog sporta iz Srbije morali su da putuju van zemlje kako bi stali na crtu sopstvenoj izdržljivosti. No, od kad je Srpska Skyrunning asocijacija dobila podršku za rad od strane Međunarodne Skyrunning Federacije – licencirane trke se redovno organizuju po srpskim planinskim stazama. Kako je Srbija bogata planinskim vrhovima koje odlikuju više nego impresivni krajolici, ova vrsta ekstremnog sporta iz sezone u sezonu poprima na popularnosti.
„U nebeskim trkama se zaista dešava da trkači prateći stazu i osvajajući vrhove trče kroz oblake ili čak iznad oblaka“, objašnjava Damir Ljubojević, trkač koji je učestvovao u svim dosadašnjim skyrunning trkama u Srbiji. „To je prava lepota ovog sporta. Probudi se adrenalin koji se oseti i nakon osvajanja vrhova, kad telo postaje neposlušno i umorno, a mora da nastavi prema cilju. Samo pomeranje ličnih granica nosi dodatni adrenalin. Naravno, najlepši osećaj dolazi nakon prolaska kroz cilj. Sav bol tad nestane. Trka je završena, što znači da je odneta i pobeda nad samim sobom“.
Reč je o potpunom uspostavljanju kontakta sa divljom prirodom, kao i sa sopstvenim sposobnostima. Samim tim, ovakav fizički napor na velikim nadmorskim visinama zahteva i ozbiljne pripreme.
Pre trčanja u planinama, treba trenirati u uslovima najpribližnijim onima koji nas mogu sačekati na stazi. Uzbrdice, nizbrdice i različite podloge poput kamena, zemlje, trave i peska treba praktikovati neko vreme, uz što češće izbegavanje asfalta. Izdržljivost zglobova je ključna. Nije dovoljno trenirati samo noge, već celo telo.
„Jaka ramena i leđa omogućuju jednostavnije nošenje ranca na dugim trkama, a snažne ruke olakšavaju upotrebu štapova“, objašnjava Damir i dodaje da je za ovu vrstu sporta ipak presudna psihička sprema. „Samo jaka glava može da natera trkača da i pored grčeva i svog umora nastavi dalje, da ostane pozitivan i uživa u prelepoj prirodi kojom je okružen.“
Kako objašnjavaju iskusni nebeski trkači, lepota skyrunning-a je u tome što je svaki sky race izazov za sebe. Vreme nikad nije u potpunosti isto, a meteorologija umnogome diktira tok i uslove trke. „Čovek je dete prirode od koje smo se previše udaljili“, ističe Ljubojević. „U planine odlazimo da ispravimo taj disbalans i da pobedimo sopstvene limite. Svi se mi takmičimo sami protiv sebe, a ne protiv ostalih trkača. Pomoć drugim trkačima sastavni je deo ovog sporta.“
autor: Miljana Nešković