Srpska prestonica, pozicionirana na ušću dveju reka i „raskršću između Istoka i Zapada“, po arhitekturi, tradicionalnoj kuhinji, uličnoj modi, popularnoj literaturi i praktično svim kulturološkim i ostalim segmentima života može se definisati kao uzbudljiv eklektički spoj uticaja potpuno različitih svetova, naizgled nedodirljivih, a opet fenomenalnih u svojim neočekivanim kombinacijama. Slično funkcioniše i noćni život Beograda
Koliko možeš da izdržiš? I… Koliko zaista paralelnih svetova želiš da prođeš za veče? Suštinski, noć u Beogradu svodi se na ta dva pitanja. One koji su spremni da za noć pročešljaju sve različite nivoe noćnog života ovog grada, u najmanju ruku očekuje gomila dogodovština.
Želite li Njujork? Nije problem. Od sezone do sezone se dopunjava i koriguje trendy lista restorana, neretko koncipiranih upravo po uzoru na londonska i njujorška fency mesta. Hrana je dobra i cene nisu astronomske, a atmosfera je živa, baš kako dolikuje metropoli.
A ako ne to, onda možda Tajland? Nešto malo orijentalnije? Još lakše. Dovoljno je izaći na reku i pratiti žene našminkane kao na Instagramu – ovih dana uglavnom nose džins i bluze sa mnogo karnera. Uglavnom se kreću u grupicama i gledaju u mobilne telefone, ali idu u pravcu klubova u kojima je provod baziran na domaćoj turbo-folk muzici, sa house muzikom u pauzama. Ovo nekima može da zvuči odbojno, ali takvo party iskustvo ravno je vožnji nekim sumanutim toboganom. Plus, ako je nešto tipičan Beogradski trip, onda je to. No, kao i sa svim ludim vožnjama, sve zavisi od toga koliko ste spremni da se istumbate.
Oko tri ujutru vreme je za prvu prekretnicu. Tada oni koji „ne mogu više“ idu kući ili gde god da su ugovorili da idu. Avanturisti u to neko vreme idu da jedu. Noćna hrana u Beogradu je totalni junk. Po principu „nije pravi greh ako nemam izbora“, i to je nekako uspelo da se nametne kao još jedan neizostavan deo šarma ovog grada. Uz brzu hranu, planira se ostatak noći. Srećom, u Beogradu uvek ima gde da se izgaze nove cipele do bezobrazluka i dočeka jutro.
Andregraund scena Beograda je posebna poslastica, jagodica na torti kaleidoskopskom karakteru njegove lude clubbing scene. Na različitim tačkama grada, ova mesta pulsiraju poput malih univerzuma za sebe i nemaju zajedničke činioce sa drugim faktorima provoda. Žene piju pivo i ne nose štikle – i one koje su došle u štiklama izule su ih. Muškarci ne nose košulje, samo majice. Na ovim mestima se verovatno najviše i najspontanije pleše. Tu se okupljaju stranci, cool klinci i cool klinci koji su sad već odrasli, ali su ostali cool.
Novinar Vil Koldvel je, nakon poštenog party hodočašća po Beogradu, za britanski Guardian svojevremeno napisao da „iako noćni život Beograda često porede sa Berlinom, postoje razlike. U Berlinu je sve uređeno, dok u Beogradu moraš da se izboriš za svoje pravo na partijanje“. I zaista, plan provoda samo može da pokvari doživljaj žurke na brdovitom Balkanu. Pravila ne postoje zato što nikome nisu potrebna. Sve funkcioniše po principu savršenog haosa – kao u kolektivnom transu. To je Beograd. Kolektivni trans je deo folklora.
autor: Miljana Nešković