Beograd ima jako podzemlje, i to je često tema crnih hronika, ali to bi trebalo da bude i glavna vest kada se govori o turizmu. Dva čoveka, profesor Vidoje Golubović i Zoran Nikolić, pisci knjige Beograd ispod Beograda, inicirali su nesvakidašnju turističku turu koju su agencije dočekale s velikom radošću.
To fino podzemlje otkriva legendu o Beogradu iz rimskog, austrijskog, turskog i srpskog perioda, od kojih svaki ima poseban šmek. Skoro da postaje stvar elementarnog vaspitanja posetiti Rimsku dvoranu, gde se nalaze temelji glavne kapije rimske tvrđave iz 2. veka i cevi rimskog vodovoda koji je vodio čak od Malog Mokrog Luga.
Tu je bunker iz vremena Informbiroa, koji otkriva mnoge špijunske tajne i političke igre Josipa Broza Tita koje je sprovodio između velikih sila posle Drugog svetskog rata. Ova uzbudljiva turistička ruta nastavlja se u Velikom barutnom magacinu, čiji zidovi kriju priče o odbrani hrišćanske Evrope od Turaka, a turistički vodiči ih otkrivaju. Ovaj magacin je sada rimski lapidarijum u kome se čuvaju sarkofazi, nadgrobni spomenici i žrtvenici sa teritorije cele Srbije. U Velikom barutnom magacinu mogu da se dodirnu zidovi kompleksa koji su kao poslednju odbranu od Turaka sagradili Austrijanci za čuvanje najbitnije robe – baruta u posebno suvim uslovima, a pritom u blizini reke. Posebno odzvanjaju koraci kroz tunel koji vodi od Kosančićevog venca do laguma u Karađorđevoj ulici, iz kojeg se vidi još jedan lagum. Pogled vredan para.
Završna tačka ture je vinski lagum, koji odiše vremenom oslobođenja Srbije od turske vlasti, i tu se, uz čašu vina, najbolje sumiraju utisci o destinacijama koje najbolje odslikavaju neobičnu istoriju Beograda. Prepliću se različite ljudske sudbine i legende, kao i enigme koje vekovima raspaljuju maštu ljubitelja istorije i kulture.
Zato zavirimo, da vidimo šta se krije u podrumu osobenog grada
autor: Aleksandar Đuričić
Rimski bunar: Želja
Želja. Da li je to zamisao, impuls, fikcija, očaj, nada… Život! Želja je po tananom ehu bunara,fontana,reka i okeana u kojima je bućnuo novčić bačen preko glave, ili onom što ja želim, najdublja tajna,zeleno u smaragdu,vizantijsko plavo u oku,more u zlatnu pučinu utkano,Ljubav, san… Život. Da,da… onaj koji uči i sopstvenim rukama gradimo,jer će nam u suprotnom drugi izgraditi!!! Izgraditi ŽELJU ŽIVOT???!!!! Tuđa ruka? To je ime za – Batali i želju i život. Misao ista pred stepeništem koje poput DNK obavija sunovrat u spustu ka vodi Rimskskog bunara, kao i jednom na talasima Čao Praje i u Ankorvatu pokušavajući da otkrijem tajne postanka hinduizma i opstanka Kmera na jezeru majci -hraniteljki i u lavirnitu nabatejske Petre gde danas iz pećina izviru čuvarske beduinske vatre ko svici golih monaških planina, pred drvom čiji rast u obliku srca šumi o princezi i slugi Zabranjenog grada zaboravljenih Mingovaca i tamo negde na obali Pacifika gde slava kreće i traje iako je utisnuta na Bulevaru sumraka i pred ubogim prodavcem cveta Sahare i iznad poslednjeg ćoska Sibira i kada sam mislio da je Afgan Mesečeva kora lavirinata i u božanskom miru Visokih Dečana i čuvši Mihalkova čija umetnost je donela Sunčanicu i pokretne slike koje su velika priča opomene! Kao njegov krik predivnog pauna…
Želja je život,onakav kakvi smo sami u dubinama sopstvenog ega i id,sopstvene duše i zemlje. Da li su krou istorijub to pomislili i svi junaci vezani za Rimski bunar putopisac Čelebija, vojvoda Pavle, kralj Milan, revolucionarka Jelena Ilka… Ako nema lepote ostaje samo duša prodana poput Dorijanove i tuđe ruke koje melju i kreiraju anfas sopstvene nakarade kod mene, tebe, na i u našoj zemlji, na i u našim životima, jer smo profućkali ŽELJU. Bunar, koliko je takvih na ovoj planeti i koliko je njih pored s drhtavim novčićem. Pred nama rimski, beogradski, neki kažu više od dva milenijuma u kalemegdanskom podzemlju, kao najveća atrakcija puna nerazjašnjenih događaja, misterije. I želja…
autor: Dragan Milivojević