Svaki pokušaj da se opiše lepota ove jedinstvene srpske planine unapred je osuđen na neuspeh. Nijedna fotografija, snimak, tekst… ne mogu biti toliko dobri ili pružiti isto zadovoljstvo kao kad čovek ode na vidikovac Kozju stenu i zanemi pred nevoravatnom prirodom
photo: Ivan Strahinić
Rajska priroda, vidikovci, cvetni proplanci, manastir Rača iz 13. veka, rafting, lov, ribolov, jezera, male crkve, Pančićeva omorika, Šarganska osmica, Mećavnik, Mokra gora, biciklističke i pešačke staze, bistri potoci… Njeno veličanstvo – Tara! Svaki pokušaj da se opiše lepota ove jedinstvene srpske planine unapred je osuđen na neuspeh. Nijedna fotografija, snimak, tekst… ne mogu biti toliko dobri ili pružiti isto zadovoljstvo kao kad čovek ode na vidikovac Kozju stenu i zanemi pred nevoravatnom prirodom. Ništa ne može da se poredi s osećajem kad stanete ispred male drvene crkve u Mećavniku, dok se iza nje kroz sunčeve zrake i maglu probijaju vrhovi okolnih brda.
Tara je zaista neverovatan Božji dar! Velika, impozantna, nestvarna! Zato se tu skrasio i jedan od najvećih srpskih reditelja Emir Kusturica. A zahvaljajući njemu u čarima ove planine, između ostalih, uživali su i Nikita Mihalkov i Džoni Dep! I Istok i Zapad!
O kakvom prirodnom blagu je reč, mnogo pre njih, shvatio je naš veliki botaničar Josif Pančić, koji je u zaseoku Đurići 1875. otkrio čuvenu endemsku vrstu četinara, koja je po njemu nazvana Pančićeva omorika.
Od 1981. godine Tara je i zvanično postala Nacionalni park i svako pojedinačno stablo je zaštićeno zakonom. Osim četinarskim, obiluje i listopadnim šumama kroz koje prolazi 18 planinskih staza dužine 120 kilometara. Polazna tačka za pešačke ture obično je u Kaluđerskim barama.
Tara je pravi raj i za lovce zbog bogatog lovnog rezervata, a za one koji su zaljubljeni u pecanje tu su jezera Beli Rzav, Spaići, Zaovina i Perućac. Ove vode bogate su pastrmkom, mrenom, skobaljem, somom, klenom…
U letnjim danima moguće je krstarenje brodom od Perućca do kanjona Drine. A kad smo kod Drine, nezaobilazno je splavarenje ovom čistom rekom, koja je zbog svoje smaragdne boje u narodu bila poznata pod nazivom Zelenika.
Za one kojima prija mirniji odmor u podnožju Tare nalazi se srednjovekovni manastir Rača iz 13. veka, zadužbina kralja Dragutina Nemanjića, ali poseta Mećavniku (Drvengrad) i vožnja Šarganskom osmicom, jednostavno se ne smeju propustiti..
Na Tari je i Vrelo, jedna od najkraćih reka u Evropi, čiji je vodotok dugačak 365 metara, pa je zato narod zove Godina. Legenda kaže da ko prepešači ceo tok Godine i na kraju ubaci novčić u reku, Godina mu ispuni želju za 365 dana.
A Tara? Ona vas ispuni srećom za ceo život!
autor: Bojana Ilić