Naizgled jednostavan pojam koji izaziva asocijacije na zadovoljne ljude ili srećne porodice, zapravo je kompleksna metafora dominantnih imperativa sa kojima se neki bore na pravi, neki na pogrešan način. Jedno je sigurno – oni najhrabriji ih uopšte ne uzimaju u obzir
Kako je životni stil postao pitanje svih pitanja? Odgovor dobrim delom leži u samoj srži savremene komunikacije zasnovane na vizuelnom, na slici, predstavi, na imidžu koji osoba reflektuje u sopstvenom okruženju kao svojevrsnu neverbalnu ličnu kartu.
Imidž, sastavljen iz mnoštva različitih elemenata, poput mozaika, sadrži sve one poruke koje ličnost “šalje” svetu oko sebe. O samoj sebi, naravno. Način na koje će biti pročitane zavisi i od “oka posmatrača”, sposobnosti i zainteresovanosti drugih da uoče i razumeju. Tek, sopstvenom pojavnošću možemo reći gotovo sve o sebi, od društvenog položaja i edukacije do ukusa, stila i, na koncu konca, životnog stila. Svet danas komunicira vizuelnim kodovima, šiframa na osnovu kojih se onaj preko puta procenjuje, a neretko i otpisuje, pre nego što progovori.
Zbog toga je životni stil, nekada verna a nekada iskonstruisana, predstava o navikama, ličnim standardima, očekivanjima, ukusu, obrazovanju svakog od nas. I on je jasan čak i kada je oslobođen pretencioznosti, sasvim imun na “pokazivanje”, nezavisan od procene drugih. Upravo tada je i najautentičniji. Dobro poznata formula koja važi za mnogo toga u životu. Osobe koje punu satisfakciju doživljavaju samo onda kada su primećene, kada izazivaju reakciju, kada dobiju potvrdu i odobravanje (još teži slučaj predstavljaju oni koji puno zadovoljenje dobijaju u provociranju osude, negativnog komentara i odijuma) obično su marionete tog istog okruženja. Jer, raditi stvari zbog drugih znači dati drugima neograničenu moć.
Koliko su tada predstavljeni način života i slika o sebi veran odraz stvarnih aspiracija individue? Polovično ili nimalo. Fotografije sa letovanja ili večernjih zabava su uvek pouzdan reper a, koliko se odmaklo u tome, potvrđuju i šale na društvenim mrežama. Tipa, lažno uživanje u večernjem izlasku da bi “uspeo” kadar za Instagram ili fotografisanje u lobiju najluksuznijeg primorskog hotela u kom nismo odseli.
Pritisnuti fantazmom o uspehu, tom možda najsurovijem diktatu današnjice, mnogi su svesni da će “ispasti iz igre” ukoliko njihov životni stil nije ovenčan sa pet zvezdica. Bilbord predstava sreće rađa nerealne snove, isključuje rad na sebi, orijentisana je na pronalaženje prečica i instant rešenja i vrlo je zavisna od mišljenja okoline. U svemu tome, stvarne potrebe ličnosti ostaju po strani, a sve više je onih koji u lovu na “poželjno i savršeno” zapravo nikada ne upoznaju sebe. Na primer, letujem tamo gde je “in” a ne gde bih se zaista osećao ili osećala ispunjeno. Ljudi se, recimo povodom ove sasvim obične životne situacije koja bi trebalo da bude povod za uživanje a ne teret, dele u dve grupe.
Jedni će se uputiti na mesto koje diktiraju trendovi i “uspešni, uticajni ljudi” i svesno ili nesvesno žrtvovati svoje stvarne želje. Drugi će uraditi isto, s tom razlikom što ni ne znaju šta je to što zaista vole, u čemu punog srca uživaju.
Autentični izbori su u manjini baš kao i autentični ljudi. Da, to su oni koji će se možda informisati i o najpopularnijim stvarima, pa i o “ultimativnim trendovima”, ali će ih prihvatiti samo ukoliko im zaista odgovaraju i prilagoditi sebi. I, naravno, fotografisaće se da bi imali uspomene, a ne da bi očarali ili iziritirali svet koji ionako nikada ne odustaje od onoga što već misli.
autor: Saša Anđelković