Najstarija kuća u Beogradu čuva neprocenjivu zaostavštinu onih koji su stvarali kulturni identitet našeg naroda i tihi rat srpskih prosvetitelja Vuka Karadžića i Dositeja Obradovića
Muzej Vuka i Dositeja posvećen je dvojici velikana srpske kulture: prosvetitelju i prvom srpskom ministru prosvete Dositeju Obradoviću i reformatoru i tvorcu srpskog književnog jezika Vuku Karadžiću. Muzej je oformljen 28. februara 1949. godine od eksponata iz fonda Narodnog muzeja Beograd i nalazi se u zgradi u kojoj je nekad bila Velika škola, s obzirom na to da je Dositej bio jedan od njenih idejnih tvoraca, a Vuk jedan od prvih dvadeset učenika.
To posebno mesto na kulturnoj i istorijskoj mapi Beograda i Balkana između čijih zidova su se odigravali presudni događaji za srpsku kulturu, nosi i veliku priču o velikom učitelju i velikom učeniku.
Da li ste znali da se između Karadžića i Obradovića odigrao tihi, hladni rat, po pitanju borbe za jezik i stvaranja jezika, što je u našoj zemlji obeležilo 19. stoleće. Ta dva zaraćena principa, „seljačkog” i „građanskog”, „retrogradnog” i „modernog”, „provincijskog” i „evropejskog”, tada su predstavljali Vuk sa jedne, i Dositej sa druge strane.
Zanimljivo je što je nakon svih međusobnih prepirki srpskih prosvetitelja, posle mnogo vremena njihova zaostavština završila pod jednim dorćolskim krovom.
Zdanje ovog muzeja iz 1739. godine u Gospodar Jevremovoj, od izuzetnog je značaja, ne samo što je to primer turske gradske arhitekture, već što je to najstarija zgrada u Beogradu. Zgrada Muzeja Vuka i Dositeja iz 1739. godine u Gospodar Jevremovoj ulici predstavlja klasičan primer kuće balkanskog stila – pravougaone osnove, sa erkerima u eksterijeru i orijentalnom podelom kuće i divanhanima u enterijeru i predstavlja najstariju stambenu zgradu u Beogradu. Zbog svoje arhitektonske i istorijske vrednosti, zdanje muzeja zaštićeno je kao kulturno dobro od izuzetnog značaja za Srbiju. Tu je Dositej 1810. osnovao Licej, najveću školsku ustanovu tadašnje Srbije – Veliku školu, i jedinu posvećenu višem obrazovanju, koja je radila tri godine, do Drugog srpskog ustanka, a među dvadesetak njegovih učenika bio je upravo Vuk.
Kada je Mina, ćerka Vuka Karadžića, neposredno pred svoju smrt zaveštala očeve stvari Kraljevini Srbiji, ispostavilo se da ih nema dovoljno za muzej, dok je najveći deo zaostavštine Dositeja Obradovića izgoreo u požaru. Ali i pored malo eksponata, Muzej Vuka i Dositeja čuva sećanja na reformatore srpskog jezika koji su stvarali naš kulturni identitet.
Muzej je, od trenutka svog osnivanja, podeljen na dva dela – u prizemlju je najveći deo prostora posvećen Dositeju. Tu mogu da se vide prva izdanja njegovih knjiga, prepiske, ali i portreti i skulpture. Izloženi predmeti na spratu čuvaju uspomenu na lik i delo Vuka. Njegova soba postojala je i ranije u sklopu Narodnog muzeja u Beogradu. Najveći deo kolekcije u njoj čine predmeti iz lične zaostavštine ovog velikana. Veliki deo Vukovih knjiga pripao je Narodnoj biblioteci i arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti, dok su slike, knjige iz privatne biblioteke, lični i porodični predmeti postali jezgro kolekcije Narodnog muzeja. Vukova soba proširena je 1949. godine postavkom posvećenom njegovom učitelju i prethodniku u borbi za uvođenje narodnog jezika u književnost Dositeju Obradoviću.
Od trenutka osnivanja muzeja njegova zbirka permanentno se uvećava, a ekskluzivnost ove kulturne ustanove svakako predstavlja i biblioteka sa više od hiljadu knjiga, među kojima su i one štampane 1850, a koje su pod zaštitom države kao kulturno dobro.
Veličina ovakvih eksponata je upravo u njihovoj ličnoj istoriji, u činjenici da u sebi čuvaju putovanje kroz vreme, Dositejevu privatnu i službenu korespondenciju i Vukove beleške i lične predmete. Sa sačuvanim dragocenostima jednostavnije je zamisliti i osetiti svet dva velikana i potonji sukob dva prosvetiteljska kolosa.
autor: Miloš Paripović