Jedinstven prostor na kojem se susreću izobilje prelepe prirode, legende i istorijski artefakti inspiriše sve zaljubljenike u mitsku prošlost i divlju lepotu.
Selo Paštrić se nalazi u Gornjoj Kolubari, na obodu kanjona Ribnice. Tu, podno davno ugašenog vulkana na Maljenu, nalazi se bašta stara nekoliko miliona godina. Nekada je bilo kameno doba, a danas je doba kamena. Tako bar kaže njen vlasnik Predrag Petrović, Peca. Kamen je temelj kuće, na kamenu su napravljeni prvi crteži i zapisi, od kamena se pravilo prvo oružje…a on je izabrao da napravi jedinstven Muzej kamena.
Kažu da bi svaki seljak iz Kolubare mogao da bude narodni poslanik. Peca je poseban izdanak tog kraja. On je pre svega biolog, dobitnik čak dve Oktobarske nagrade grada Beograda. Njegovo delo je zaštita kanjona Ribnice i pretvaranje tog izuzetnog područja u Park prirode.

Proučavajući slepe miševe, Predrag je prespavao četri meseca u Ribničkoj pećini. I naši preci su znali da je slepi miš korisna životinja i nisu ih uznemiravali, a čak i kada bi izuzetno koristili tog sićušnog letača za vradžbinu, to je bilo da voljena osoba oslepi od velike ljubavi. Posle biologije Petrović se okušao i u ekologiji što je takođe nagrađeno prestižnom nagradom Slow Food.
Za projekat Mišićevo selo, dobio je prestižnu nagradu Gastronomski oskar u portugalskom gradu Portou. Geologija je najnoviji izazov, jer kako on kaže, sve počiva na kamenu. Obrisi budućeg muzeja su vidljivi, podignuta je zgrada i prvi eksponati se već nalaze u vitrinama, a veći primerci će ostati pod vedrim nebom. Peca ima i značajnu pomoć Geozavoda, Rudarsko – geološkog fakulteta i Ministarstva, ali je svaki pojedinačni kamen sam izgurao na brdo zvano Muzej.

Pored velike geološke vrednosti, eksponati i vizuelno privlače pažnju posetilaca. Tu možete videti jednu od čuvenih kugli koje je, po predanju, Kraljević Marko razbacao po Povlenu kao i jadarit, mineral koji je u ovom kraju otkriven 2004. godine.
Između 1000 eksponata u 300 kvadratnih metara hale, posebno mesto zauzima litografski kamen iz Struganika, koji je svojevremeno bio važan izvozni proizvod Srbije. Kamen tog kvaliteta je postojao još jedino u okolini Minhena u Nemačkoj i upotrebljavan je za štampanje litografija.
Muzej kamena ima i dvorišnu postavku. Reč je o kamenim gromadama koje je Predrag dopremio iz raznih krajeva. Posvećene su srpskim velikanima – Ljubi Popoviću, Matiji Bećković, Desanki Maksimović, Njegošu, Nikoli Tesli, Milovanu Danojliću i Petru Pajiću.
Prigodne tekstove je napisao Matija Bećković, kome je i posvećena prva gromada, na inicijativu pisaca Radovana Belog Markovića. Spisak sledećih gromada je poduži, ali na vrhu su patrijarh Pavle i vojvoda Živojin Mišić, koji je rođen u susednom Struganiku.
Vlasnik smatra da njegov posao nije sizifovski, jer kamenje stoji čvrsto na vrhu i privlači sve više interesovanja. Pored muzeja je napravljena i kuća čaja gde se pripremaju topli napici od lokalnog lekovitog bilja. Pecin san je da na vrhu Maljena napravi novu Nojevu barku u kojoj bi pohranio i sačuvao autohtono bilje i životinje.
On smatra da je nedopustivo da na zaštićenim prostorima Ribnice šetaju švajcarske ili holandske krave. I na kraju, postoji ideja da se obnovi kuća Petra Čitaka iz Mušića, prvog sudije Karađorđeve i Protine Srbije. U njoj bi radio Ekološki sud koji bi sprečavao napade na prirodu i donosio odluke o saniranju već načinjenih šteta. Jer, ni ekološki zločini ne zastarevaju.

Manastir Ribnica, zajedno sa starom školom, proglašen je za Spomenik kulture od velikog značaja. Nalazi se u kanjonu Ribnice, i udaljen je par stotina metara od Muzeja stena. Sa druge strane reke, podno impresivne litice se nalazi Ribnička ili Šalitrena pećina.
Manastirska crkva posvećena je Svetim Apostolima Petru i Pavlu. Najstariji pomen ribničkog manastira potiče iz 1657. godine. Za vreme Kočine krajine crkva je spaljena, da bi tokom 19. veka bila u više navrata obnavljana. Od kojih je za poslednju obnovu 1823. godine zaslužan knez Jovica Milutinović.
Dolaskom monaha Arsenija Jovanovića za starešinu, 2017. godine, Manastir Ribnica je ponovo postao aktivni muški manastir.