Impozantno zdanje vojvođanskog boema i veleposednika krije sudbinu mnogih pripadnika plave krvi, njihove uspone, padove, mržnje i ljubavi. Priča počinje upravo s ktitorom koji se nikada nije ženio, a imao je tri strasti – žene, konje i vino.
U nepreglednoj Panonskoj ravnici, nedaleko od pastoralnog Bečeja na Tisi, kao iznikao iz bajki „jednom davno…“ ka beskrajnom plavetnilu uzdigao se beli dvorac – Fantast. Svedočanstvo da je jednom ovde živela jedna porodica, čuvena i po dobrotvorstvu – Dunđerski. Fantast, zdanje boema i veleposednika grofa Bogdana Dunđerskog jedan je od starih poseda koji kriju sudbine mnogih plave krvi, njihove uspone, padove, mržnje i ljubavi. I priča počinje upravo s ktitorom grofom koji se nikada nije ženio, a imao je tri strasti – žene, konje i vino.
Bio jednom jedan gospodin, obrazovan, moćan, otmen, pravi i najzanimljiviji predstavnik svoje porodice. Taj Bogdan Dunđerski, između ostalog je jedan od retkih koji je uspeo da ostvari svoje snove, pa i da sagradi najlepši vojvođanski zamak. Najlepšem dvorcu u ovom delu Evrope dao je ime Fantast. Toliko je voleo konje da je njegova ergela brojala 1.400 grla. Ponos Bogdanov bio je trogodišnji pastuv Fantast koji je 1932. na Beogradskom hipodromu osvojio trostruku krunu. Kada je uginuo, sahranio ga je na svom imanju i po njemu nazvao dvorac. Kosti (lobanja i butna kost) najlepšeg i najboljeg konja Bogdana Dunđerskog su i danas izložene u jednoj vitrini dvorca. Danas se na imanju nalazi oko 80 konja u šest konjušnica, a postoji i staza za trening galopera. Mogu se videti i čuvena grla kao što su „Remedi for lav” što u prevodu znači „Lek za ljubav” zatim Jalna i Best Vetprom. Na ergeli se može videti i grob čuvenog konja Inkvizitora, naslednika inače najtrofejnijeg pastuva, Kazanove, koji je, kako kažu, umro slatkom smrću, prilikom skoka na kobilu. Za ljubitelje ovih plemenitih životinja organizovana je škola jahanja.
Bogdanovo graditeljsko nadahnuće nije se istrošilo na zamku. Čim je ta raskošna građevina završena, odlučio je da u neposrednoj blizini sagradi i mesto za svoj večni počinak, kapelu Svetog Đorđa, ali ne samo svoj, već i našeg čuvenog slikara Uroša Predića, o čemu govori testament slavnog Dundjerskog:
„Na mojem salašu sagradio sam jednu crkvu ukrašenu umetničkim radom mojeg dobrog prijatelja, akademskog srpskog slikara, Uroša Predića. Moja želja, te prema ovoj naredjujem, da se na mojem salašu u mojoj kosturnici uzidanoj u samoj crkvi sahranim. Kako je moj prijatelj Uroš Predić još za života izrazio želju, da bude u toj crkvi i On sahranjen, to molim Maticu Srpsku da izvrši moju želju, a i želju Uroša Predića…“
Bogdan je bio poklonik i kapljice boga Bahusa, a rujno vino probranih sorti bilo bi kao od suve drenovine, da nema i ljubavne strasti. Mara Dinjaški je bila Bogdanova najveća ljubav, nikada je nije oženio, ali je voleo toliko, da Bogorodica koju je u kapeli naslikao Uroš Predić, ima njen lik. Kako kažu, bazen ispred dvora punio je Bogdan mlekom kako bi se lepa Mara kupala. Njena bolest i umiranje je bio jedan od potresnijih trenutaka u Bogdanovom životu. Pored toga prerana smrt plavokose lepotice, mezimice cele porodice, ćerke njegovog prebogatog rođaka Lazara, Lenke Dunđerski, umrla u Beču u 25. godini, ostavila je neizbrisiv trag i u Bogdanovom, kao i u životu našeg pesnika Laze Kostića, nesrećno zaljubljenog u ovu devojku. Lenku su svi obožavali, govorila je tri jezika, volela jahanje, čitanje, muziciranje na klaviru. Bila je visoka i lepa. A Laza? Nije smeo da je voli. Pisao je za nju, poklanjao i preporučivao knjige. Sanjao je, budio se sa njenim imenom, a nakon njene smrti napisao: Što ću od milja, od muke ljute, Santa Maria, della Salute.
Pred Drugi svetski rat Bogdan je rešio da testamentom svoju celokupnu imovinu, dvorac Fantast, sa svim zemljištem, kao i vile u Bečeju, pokloni Matici Srpskoj kao zadužbinu sa njegovim imenom. Nažalost, nakon Drugog svetskog rata, nove vlasti su Maticu optužili da je prihvatila imovinu “srpskog izdajnika i mađarskog plaćenika” pa im je zadužbina oduzeta. Fantast su naselile ovce, a od raskošnog nameštaja, nakita,umetničkih slika (portretista Dunđerskih bio je uz Predića i Paja Jovanović), nije ostalo ništa. Najveći deo imovine sa dvorcem pripao je preduzeću PIK Bečej koje je posle više decenija otišlo u stečaj.
Umetnost, ljubav i građanski duh, ovekovečeni mitovima, legendama, pesmama, oduvek su krasili Bečej i njegovu okolinu i velike ljude koji su ovde živeli i koji su bili svesni da razvoj ovog kraja, predstavlja temelj i putokaz ka budućoj Srbiji. Danas se stubovi polako podižu oživljavajući sećanje na velike ljude, putem pozorišne predstave „Od raja do beznjenice“ koja oživljava Lenku i Lazu, a svoju veličinu crpi iz Fantasta i pozornicom njegove istorije, čije su kulise zidovi koji su sve čuli i sve videli. Predstava, koja je iz Fantasta krenula put ostalih dvoraca i aristokratskih salona, je deo šireg projekta pod nazivom “Čudesni svet Dunđerskih” koji za cilj ima da se široj javnosti predoči značaj ove porodice, njihovo graditeljsko i ekonomsko-privredno nasleđe, kao i da se osvetle one značajne ličnosti koje su u Dunđerskima našle pouzdane prijatelje i dobrotvore, poput Laze Kostića, Zmaj Jove Jovanovića, Uroša Predića, Mihajla Pupina… U priču o Fantastu i porodici novim impuls unela je i TV serije „Santa Maria della Salute“, koja nas podseća na veliku ljubav srpskog pesnika i plemkinje Dunđerski ovekovečenu predivnom Lazinom pesmom, koja je lepoticu Lenku učinila besmrtnom.
Na posedu i oko Fantasta dvorca Bogdana Dunđerskog sada se prepliću i tradicija i budućnost s pojavom nove imperije MK Grupe, koja zdanju vraća stari sjaj, dok vijugavim stepenicama posetiocu svaki korak kao da je inspirisan divnom pričom o pravom gospodinu, stastvenom Bogdanu, dobrotvoru bečejskom i tajnama njegovog velelepnog zamka. Razlog više da i sami otkrijete ovo mesto i možda još po neku tajnu.
autor: Željko Ivanji