Umetnost, muzika, film, lične preokupacije i razmišljanja su osnova svake nove kolekcije – tvrdi Dragana Ognjenović, modna dizajnerka čije umeće je potvrđeno kvalitetom i trajanjem uprkos hirovima trendova i izazovima novog vremena
Koliko se posao dizajnera promenio u vreme digitalne revolucije? Koji su izazovi savremenosti sa kojima se dizajneri sa iskustvom suočavaju? Dragana Ognjenović ostaje verna svom umetničkom polazištu – stvarati za ženu sa integritetom, koja je u svim vremenima pojava koja se izdvaja.
Kako izgleda početak rada na novoj kolekciji? Koliko osluškujete impulse globalnog modnog pravca, a koliko sledite svoj unutrašnji glas?
Trudim se da, koliko je to moguće u ovoj internet revoluciji, svoje misli sačuvam od uticaja ogromnog broja fotografija i informacija. Osnove za moje kolekcije čini zbir iskustava, razmišljanja, uticaja muzike, umetnosti, filma, literature. Sve te svoje utiske svakodnevno beležim, i onda od toga u nekom trenutku započne kolekcija.
Da li se u Srbiji prepoznaje vrednost autorskog dizajna? Da li biste precizno mogli da opišete ženu kojoj se “obraćate”?
Mi smo senzitivna nacija u modnom smislu, osetljiva na dizajn u odeći, ali više verujemo strancima. Bez obzira na to, postoji dovoljan broj informisanih i zainteresovanih osoba sa integritetom, koji bez ustručavanja biraju ono što im se dopada, a ne isključivo statusne simbole. Obraćam se, baš kao što sam i rekla, osobama sa integritetom, koje su sebi dopustile da bez uticaja biraju ono što im se dopada.
Što se tiče odnosa države prema dizajnu i dizajnerima, mogu reći da je to u stanju hronične nezainteresovanosti.
Koliko su street style influenseri, blogeri, demokratizacija mode u najopštijem smislu uticali na globalni ukus, način na koji dizajneri pristupaju poslu?
Mislim da u dizajnu odeće nema promena, ako mislimo na tehniku i postupak dizajniranja, velike izmene su se desile u domenu prezentovanja tog dizajna. Tu se ništa nije dogodilo što i ranije nije postojalo. Svi smo mi u okruženju imali nekoga ko je interesantno kombinovao različite komade, samo je sada to i momentalno predstavljeno, pa je to kombinovanje postalo vidljivo, i na kraju profesija. Dobra strana toga je što je internet milione devojčica i dečaka naterao da naprave, fotografišu ili snime to što su uradili, trude se da budu interesantniji i time razvijaju maštu. Internet ima, nažalost, i ružniju stranu, pokazivanje ličnog i privatnog prešlo je granicu gde takvi tekstovi i fotografije prestaju da budu estetski prihvatljivi, mogu da povrede drugu osobu, i pažnju stiču banalnostima. Ali toga je u istoriji uvek bilo, samo u drugim oblicima. Takođe su i intelektualna svojina i kopiranje ovih dana velika tema.
Posao dizajnera je uvek isti, važno je da ispuni svoje kriterijume i kriterijume profesije, pomeri granice i ostane zanimljiv auditorijumu.
Da li je u vizuelnoj eri, u svetu u kojem su prvi utisci sve više presudni, način odevanja važniji nego ranije?
Uvek je odevanje bilo način da se skrene pažnja, možda je sada to samo očiglednije.
Šta je bilo ključno u kreiranju Vašeg ukusa, a potom i autorskog izraza?
Verovatno roditelji, njihov ukus, lično interesovanje, radoznalost i, naravno, uticaj umetnosti.
Na kojim projektima trenutno radite? Kada ćete predstaviti novu kolekciju?
Nova kolekcija za liniju “dragana ognjenović” je upravo izašla, sledeća će biti predstavljena na otvaranju Beogradske nedelje mode 20. aprila, a u planu je i izložba, jer me u poslednje vreme misli sve više vuku ka likovnoj umetnosti.