ANDREJ JOSIFOVSKI, ULIČNI UMETNIK KOJI STOJI IZA IMPRESIVNIH MURALA POTPISANIH PSEUDONIMOM „PIJANISTA“, OTKRIVA KAKVE SVE DRAGOCENOSTI KRIJU NERETKO ORONULE FASADE BEOGRADA I KAKO IH ISTRAŽITI
Prvi i, za sada, jedini put kad je mladi Andrej Josifovski sankcionisan zbog crtanja po beogradskim zidovima bio je 2014. godine, dok je radio na muralu tenisera Novaka Đokovića. Tada je morao i da plati novčanu kaznu. Danas, u šali voli da kaže da mu „Nole duguje neke pare“. Andrej se sa osmehom priseća ovih dana i kaže da ne žali, jer je baš taj rad bio prekretnica za njega. „Nakon što sam završio mural našeg poznatog tenisera, kako se plezi BBC-u, shvatio sam da želim više da se bavim ovom umetnošću.“
Ovaj dvadesetšestogodišnjak trenutno je na doktorskim studijama, pre toga je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, gde danas radi kao asistent. Kao mali je svirao klavir, a od tada mu je ostao nadimak Pijanista. Baš po ovom nadimku, koji je sada i njegov pseudonim, prepoznaćete radove Andreja Josifovskog na ulicama Beograda.
„Ulična umetnost je posebna kultura i buntovnički izraz. Ja svojim radom izražavam bunt protiv pomodarstva i kiča kojim smo sve više okruženi. Tako pokrećem jednu intelektualnu revoluciju“, objašnjava Andrej, ističući da uvek rado prihvata kritike.
Pravac kojem je okrenut jeste fotorealizam. Kako objašnjava, taj pravac nije toliko uobičajen za Beograd. „Ovo čime se bavim je nešto novo kod nas, nešto avangardno i rekao bih da se mojim sugrađanima sviđa“, kaže Josifovski. Dozvole od gradskih vlasti ne traži, jer smatra da je to gubljenje vremena, ali uvek popriča sa stanarima zgrada na kojima planira da iscrtava fasadu. „Uglavnom pronalazim fasade koje su već uništene i onda moj rad samo podvedem pod sređivanje zida.“ Tako je bilo i kada je u Savamaloj pre nekoliko godina nacrtao mural mačke, sa prozorom umesto jednog oka. Taj zid, u blizini Brankovog mosta, voleli su Beograđani, ali i stranci. Voleli, zato što je, nakon dve godine svog života na zidu, mačka prekrečena. „Uvek mi bude krivo kad neki moj rad nestane, ali i to je deo ulične umetnosti. Kada je reč o mački, znam da su se mnogi ljudi pronalazili i fotkali baš ispred tog murala. Jasno mi je da taj rad niko nije namerno uništio. Jednostavno, došlo je vreme da se fasada renovira“, ističe.
Međutim, Andrej ne planira da ta mačka bude zaboravljena. Sledeće godine želi da napravi izložbu koja će predstavljati omaž ovoj krznenoj životinji. Ideja je da na jedan zid okači sve fotografije ljudi koji su se slikali sa mačkom, a koje je on uspeo da pronađe na Internetu.
U Beogradu su postojala još dva murala koja više ne mogu da se vide, a vredna su pomena. Nažalost, isprala ih je voda. Na Ostružničkom mostu na Savi, posebnu pažnju su privlačili Ronilac i Plivač, koje potpisuje niko drugi do Pijanista. „Ove murale sam radio iz čamca i uopšte nije bilo lako, ali u tome i jeste čar. Ima nečeg adrenalinskog u svemu ovome, što mi prija“, priča Andrej. Iako zna da radovi na pilonu mosta imaju ograničen vek, ovaj mladić ipak planira da nastavi, kako kaže, „ediciju crtanja na mostu“.
Oslikavanjem fasada Andrej nastoji da pruži novi vizuelni identitet gradu. „Trudim se da svaki svoj rad uklopim u neki koncept i okolinu“, ističe Josifovski i dodaje da inspiraciju crpi iz svakodnevnog života, ali i iz putovanja po svetu.
Tokom studentskih dana, ovaj svestrani momak je radio i kao turistički vodič. Tada je u svetskim metropolama vodio arhitektonske ture, pa kaže da bi tako verovatno izgledala i tura po Beogradu. „To su naporne šetnje, ali uvek ima šta da se vidi i ispriča, baš zato bih turiste u Beogradu poveo u obilazak arhitektonskih spomenika kulture.“ Kada je reč o street art turama, pomalo je neodlučan. „S jedne strane, to može da bude interesantno, ali sa druge strane nisam baš siguran koliko bi tako nešto bilo dobro. Mislim da je suština ulične umetnosti u tome da sami istražujemo neki grad i pronalazimo sve te sjajne grafite i murale lokalnih umetnika. U tom smislu, nisam za to da se turisti planski vode u street art obilazak. Čar je da sami istražuju.“
Ipak, ukoliko šetate centrom grada, Andrej daje preporuke koje njegove murale možete pogledati. „U Dubrovačkoj ulici sam skoro radio mural za rusku nacionalnu televiziju, u pitanju je jedna ljubavna priča dvoje mladih. Takođe, u ulici Zmaja od noćaja postoji još jedna mačka koju sam naslikao. Tu su i murali poznatih, kao što su muzičari Bora Đorđević i Miša Aleksić, glumac Lane Gutović, onda košarkaši Miloš Teodosić i Aleksandar Đorđević, ali i momci iz Državnog posla. To morate pronaći i videti. Svi ti ljudi za mene predstavljaju heroje“, ističe on.
Ovaj kreativan momak živi na Bežanijskoj kosi, gde se zapravo i nalazi veliki broj njegovih radova. Za ovaj deo grada kaže da polako postaje jedan urban distrikt, pa je baš tu nedavno organizovao i Festival ulične umetnosti Runaway. Sada je Bežanijska kosa bogatija za još jednu oslikanu fasadu.
Pijanista za Beograd kaže da je jedan od najlepših gradova. „Ovo je grad u koji njegovi posetioci uvek moraju da se vrate. Nekoliko dana za boravak, koje odvoje, ovde zapravo nije dovoljno.“ Baš kao i ovaj tekst. Potrebno je još mnogo tekstova da bi se ispričale sve street art priče i planovi ovog umetnika, koji sebe još uvek ne smatra umetnikom.
Autor: Sofija Šajnović