Društvena igra Escape Room koja nas ponovo izvodi u realan prostor, zahtevajući od nas rešenje u zadatom vremenu, stiče sve veću popularnost kako u našoj zemlji tako i širom planete
Koncept igre „bekstvo iz sobe“ protivreči ideji o svetu u kome se međuljudska interakcija izbegava nauštrb virtuelne egzistencije. Neobično, upravo je ova igra imala obrnutu genezu, s obzirom na to da je prvo nastala video igra iz koje se dalje razvila zabava uživo. I još jedna zanimljivost – prvi koji su igrali bekstvo iz sobe u realnom prostoru i vremenu su bili Japanci, premda nijedna društvena kritika koja za cilj ima da ukaže kako se autentično humano druženje gubi u korist virtuelnog ne može da zaobiđe stanovnike Japana.
Šta je to toliko specifično što nas vraća društvenim igrama kakve smo igrali pre pojave računara? Priča, scenografija, mašta, intelektualni izazovi, kao i činjenica da smo zbog vremenskih ograničenja upućeni na saigrače, to jest, na ono što smo naučili kao mali – zajedno smo jači. Ono što je svakako odlučujuće u izboru i preporuci igre je ideja da postoji jedinstveno osmišljeni zadatak koji je autentičan i koji zahteva našu posvećenost i koncentraciju, a ipak je logičan da ga je moguće rešiti.
Mesto i vreme radnje često su podržani lokalnim kontekstom pa se tako u Beogradu ide u lov na Dorćolsku vešticu, u Nišu igrači treba da deaktiviraju tempiranu bombu i spasu svoj grad, u Vršcu se traga za jednim nestalim Vrščaninom. U beogradskom Adrenalinutreba rešiti izvanredne logičke zadatke koje je zadao Teslin genijalni um, ili u drugoj sobi, uređenoj tako da liči na kabinet Josipa Broza Tita, treba otkriti gde je maršalova tajna služba sakrila važnu informaciju vezanu za njegov privatni život. Interesantno je da se upravo Titova tajna soba igra i u Norveškoj i, iako je drugačije nazvana a priča je vezana za lik i delo poznate ličnosti iz norveške istorije, ideja i licenca potiču iz Beograda.
Svaki korak u igri vodi sledećem. Otkrivanje jednog koda među rečima, brojkama, predmetima upućuje na drugi koji treba povezati sa prethodnim ili onim što sledi.Tragovi su skriveni među šiframa koje se nalaze na najneobičnijim predmetima – katancima, mapama, fotografijama, šahovskim figurama. Svi zadaci su napisani i na srpskom i na engleskom tako da je igra namenjena i turistima. Bez obzira što su sobe tematske, nikakvo predznanje nije potrebno, detektivske veštine su presudne, a ako baš zapne možemo se osloniti na pomoć iz spoljnog sveta – velikog brata ili veliku sestru, koji iz kontrolne sobe nadgledaju svaki naš potez.
Za potrebe pisanja teksta na maternjem jeziku, prevod „bekstvo iz sobe” zvuči pomalo neprirodno s obzirom na činjenicu da se i u Srbiji – gde je ovaj vid zabave poznat od kada je 2013. godine u Novom Sadu otvorena prva soba – koristi engleski termin escape room. Kako u igranju tako i u pisanju, pravila postoje i moramo ih se pridržavati – premda su u ovom slučaju pravopisna.
Tim Escape Game-a je početkom 2014. godine, osmislivši sobu Misterije, započeo igru u Beogradu. Porodica pasioniranih igrača se sa ovim konceptom upoznala u Budimpešti i ubrzo su odlučili da osmisle svoju priču i originalne zagonetke. Potom je po ugledu na prvi beogradski escape room, otvoren i prvi u Ljubljani. Istorija se ponovila – gosti iz Slovenije oduševili su se igrom u Srbiji i preneli su je dalje.
Interesantno, i veoma promišljeno, danas u Escape Game-u postoji pet soba, i kada bismo scenarije ovih igara odlagali na police biblioteke, svaka bi se nalazila u različitom odeljku. U Enigmi igrači postaju špijuni koji treba da se infiltriraju u nemački štab, pronađu mašinu i dešifruju poruku. Soba Svemir imponuje ljubiteljima naučne fantastike, koji su se odvažili da u roku od 60 minuta odlete na Asteroid 224 i otkriju izvor zračenja koji negativno utiče na našu planetu. U sledećoj sobi, koja je zapravo laboratorija, treba otkriti na kakvom je misterioznom projektu radio ludi naučnik. Tajna samuraja je skrivena u sobi Japan koja je uređena prema principima japanske arhitekture i enterijera, a u najnovijoj igri igrači se kreću Alisinim stazama u zemlji čuda.
A kakva su pravila igre? Ono što je zajedničko svakoj sobi je da igrači treba da reše zadatu misteriju, to jest da otkriju kako da izađu iz prostorije u roku od 60 minuta. Svaka soba je tematski uređena, a zagonetke, koje su prepreka izlasku iz sobe, su osmišljene da budu u skladu sa temom. Kažemo soba, a najčešće se radi o povezanim prostorijama, tajnim prolazima, neočekivanim prostorima. Optimalan broj osoba koje igraju je četiri, premda je na nekim mestima dozvoljeno da ih bude petoro, pa čak i šestoro. Ako su učesnici isključivo deca, onda sa njima u sobu ulazi game master (još jedan engleski termin koji je usvojen), to jest neko od zaposlenih ko odlično poznaje uslove i pravila igre.
Postoje dve pretpostavke o poreklu ove društvene igre, to jest azijska i evropska verzija. Prva je da je u pitanju video igrica „Grimizna soba”u kojoj igrač treba da reši misteriju sa ciljem da pobegne iz nepoznate prostorije. Priča ide ovako: igrač se jednog jutra budi u neobičnoj sobi crvenih zidova, bez sećanja na to kako je tu dospeo. Prostorija je zaključana, a njegov zadatak je da rešavajući zagonetke nađe ključ i pobegne. Tvorac „Grimizne sobe” je Tošimicu Takagi koji je ovu video igru osmislio 2004. godine. Potom je skovan termin Takagim kao naziv za čitav žanr koji upućuje na ime pomenutog pionira u kreiranju escape room video igara. Tri godine kasnije,Takao Kato iz Kjotoa, zaposlen u kompaniji SCRAP, prvi je osmislilo ovakav vid zabave uživo. Igrači se nalaze u sobi gde u određenom vremenskom roku treba da reše misteriju i napuste prostoriju. Ubrzo je igra osvojila i druge delove Dalekog istoka.
Budimpešta je prvi evropski grad u kome je 2010. godine odigrano bekstvo iz sobe. Atila Gjurkovic, radeći na novom „team building“ projektu, bio je kreator Paraparka, prve igre bekstva iz sobe ne znajući da je ovaj koncept uveliko bio popularan u Aziji. Međutim, Atila je ispravno procenio da će escape room biti privlačan za bolje povezivanje i upoznavanje zaposlenih. Izvesno je da ipak nije mogao da pretpostavi koliko će daleko napredovati njegova ideja. Budimpešta danas važi za prestonicu svetskih escape room-ova, a sa njom se lagano utrkuju drugi gradovi. Samo u Beogradu danas postoji oko dvadeset lokacija na kojima je moguće upustiti se u ovakvu jednočasovnu avanturu, a gejm masteri iz različitih evropskih gradova putuju s ciljem da odigraju neke nove igre. Delimično jer se ovim poslom najčešće bave upravo oni koji vole da se igraju, a s druge strane kako bi bili iznova inspirisani i kako bi usavršili tajanstvene mehanizme u nekim novim sobama iz kojih treba naći izlaz.
Piše: Ivana Slavković