Njegova ekselencija Tanžu Bilgič, ambasador Republike Turske u Srbiji otkriva šta mu se u Beogradu najviše dopada, koje sličnosti između ova dva naroda je vremenom spoznao, kao i kakoi vidi buduće odnose zemlje iz koje dolazi i Srbije.
Kad ste postali ambasador, Srbija Vam je bila jedna od željenih pozicija i sada ste ovde. Da li ste zadovoljni?
Veoma sam se obradovao kada sam čuo da sam imenovan za ambasadora u Srbiji, iz više razloga. Zahvaljujući sličnoj kulturi i zajedničkoj istoriji naša dva naroda u Srbiji se ne osećam kao stranac. Zahvalan sam ljudima ovde što su učinili da se osećam kao kod kuće. Ovo imenovanje mi je donelo veliko zadovoljstvo, i profesionalno i lično. Turska i Srbija u ovom trenutku imaju odlične političke odnose, što mi omogućava da se skoncentrišem na rad i sarađujem sa svojim partnerima u Srbiji na konkretnim ekonomskim i kulturnim projektima. Za Tursku, Srbija ima veoma posebno mesto kao jedna od najvažnijih zemalja na Balkanu. Kao ambasador u Beogradu, mogu da doprinesem produbljavanju naših bilateralnih odnosa, a osećam ogromno zadovoljstvo kada vidim konkretne rezultate svog truda.
Ambasada Republike Turske je već koordinisala ozbiljne investicije u Srbiji; kako biste opisali postojeće stanje na srpskom tržištu i poslovno okruženje?
Kada govorimo o unapređenju naših bilateralnih odnosa, trgovina i investicije su oblasti kojima poklanjam posebnu pažnju. Drago mi je što mogu da kažem da je pod vođstvom predsednika Aleksandra Vučića srpska privreda značajno napredovala poslednjih godina. Kao rezultat vladinih ekonomskih reformi koje pogoduju poslovanju došlo je do porasta broja stranih firmi koje rade u Srbiji. U tim okvirima su i turske firme uspostavile snažno prisustvo na srpskom tržištu te svakog meseca čujemo najave novih investicija iz Turske. To je veoma jasan znak da je turska privredna zajednica prepoznala i prihvatila Srbiju u poslovnom smislu. Siguran sam da će se taj trend nastaviti i ubuduće.

Foto: Aleksandar Jančević
Turska je knjiški primer zemlje koja je uspela da maksimalno iskoristi svoje turističke potencijale zahvaljujući veoma ozbiljnom pristupu toj grani privrede. Šta biste preporučili Srbiji, kao turističkoj destinaciji u razvoju?
Turizam je jedan od najvažnijih sektora turske privrede. Turska je 2014. godine premašila prag od 40 miliona turističkih poseta. U naredne dve godine nismo mogli da ponovimo taj rezultat iz raznih razloga, ali je u 2017. naš turizam povratio svoju snagu. Turska je obdarena bogatom kulturnom baštinom i prirodnim lepotama. U pokušaju da maksimalno iskoristi turističke potencijale, vlada sprovodi uspešnu politiku i usmerava značajne investicije u turističku infrastrukturu. Najkonkretniji primer je izgradnja trećeg aerodroma u Istambulu. Kada naredne godine bude završen, to će biti najveći aerodrom na svetu po broju putnika na godišnjem nivou.
Vidim da je i Srbija na sličan način obdarena prirodnim lepotama i kulturnom baštinom koja privlači turiste. Znam da je vaša vlada toga svesna i da radi na restauraciji istorijskih znamenitosti u cilju unapređenja turizma. Kao doprinos tim naporima, Turska podržava projekte restauracije našeg zajedničkog kulturnog nasleđa u Srbiji preko svoje Agencije za međunarodnu koordinaciju i saradnju (TIKA). Mogao bih da navedem nekoliko dobrih primera: tvrđava Ram na Dunavu, blizu Velikog Gradišta; Česma Mehmed-paše Sokolovića, Damad Ali-pašino turbe i “Male stepenice” na Kalemegdanu; hamam u okviru parnog kupatila u Dušanovoj ulici u Beogradu, kao i nekoliko lokaliteta nedaleko od Novog Pazara i Raške. Razmatramo da ovom spisku dodamo i Kasapčića most u Užicu, koji je srušen u bombardovanju tokom Drugog svetskog rata, a čiju sam lokaciju posetio u decembru kada sam bio u Užicu.
Koliko je razvoj snažne avio-kompanije, kakav je Turkiš erlajns, doprineo razvoju turizma u Turskoj?
Turkiš erlajns je fantastičan primer uspeha. Oni trenutno lete u više zemalja nego bilo koja druga avio-kompanija u svetu. Očigledno je da je Turska aviokompanija odigrala značajnu ulogu u uspehu turističkog sektora u Turskoj. Verujem da će ona nastaviti da uvećava svoju flotu, dodaje nove i povećava broj letova ka postojećim destinacijama. Trenutno leti dva puta dnevno na relaciji Istambul-Beograd, a postoji mogućnost i za treći let. Civilne vazduhoplovne vlasti upravo pregovaraju na tu temu. Takođe se nadam da će Turkiš erlajns uvesti i letove od Beograda do drugih turskih gradova, Antalije na primer.
Kada je reč o kulturnoj razmeni, kojim projektima se najviše ponosite a u kojim oblastima mislite da ima još neiskorišćenog potencijala? U tom smislu, kakvi su Vaši planovi za budućnost?
Postoji ogroman potencijal za unapređenje naše saradnje u oblasti kulture. Zajedno sa našim kulturnim centrom – Institutom Junus Emre – i srpskim institucijama, redovno organizujemo kulturne događaje; dovodimo orkestre, muzičare i razne umetnike da se predstave srpskoj publici. Krajem 2017. godine, u roku od samo mesec dana, imali smo koncert jednog pijaniste, jednog gudačkog kvarteta i jednog mjuzikla u Beogradu. Drago mi je što mogu da kažem da su se svi ti koncerti veoma dopali publici u Srbiji, koja ima oštro oko za umetnost. Unapred se radujemo još brojnijim aktivnostima te vrste u budućnosti i mogućim gostovanjima umetnika iz još nekih grana umetnosti.
Poznato nam je da pratite srpski sport. Imate li omiljenog sportistu?
Da, srpski sport me veoma zanima. Često idem na utakmice Evrolige i navijam za Crvenu zvezdu. Ima mnogo sportista iz Srbije kojima se divim. Jedan od omiljenih mi je košarkaš Bogdan Bogdanović. Uživam da gledam i mečeve Novaka Đokovića. Pored toga, u bliskom kontaktu sam sa nekim fudbalerima iz Srbije koji više nisu aktivni a nekada su igrali i bili zvezde u Turskoj. Dževad Prekazi i Zoran Simović na primer, zatim Dušan Pešić i mnogi drugi.
Kako se osećate u Beogradu? Šta Vas je najviše oduševilo u prestonici Srbije, i uopšte u Srbiji?
Jako mi se dopada kulturna scena, često posećujem koncerte i plesne performanse. Otkad sam stigao u Beograd, više vežbam, trčim i šetam po Adi Ciganliji kad god vreme dozvoljava. U narednom periodu ću malo više putovati po Srbiji. Osim toga, u razgovoru sa ovdašnjim ljudima saznao sam da su neke turske serije veoma popularne u Srbiji. U Ankari nikad nisam imao vremena da ih gledam, ali ovde sam počeo – iz radoznalosti. Sad vidim zašto su tako popularne u Srbiji: ljudima je zabavno jer prepoznaju sličnost, što dokazuje da su nam zajednički kultura i mentalitet i da se osećamo veoma bliski jedni drugima.
Autor: Ivana Čikarić