Jugoslav Pantelić je direktor Jugoslovenske kinoteke i umetnički direktor najvažnijeg filmskog festivala u zemlji – Festa. Godine 2018. je izabran za člana Izvršnog odbora Evropske federacije filmskih arhiva (ACE)
Na koji segment rada Jugoslovenske kinoteke ste najponosniji u 2018. godini?
Što se tiče ove godine, ona je bila naporna, išlo se iz projekta u projekat, ali s obzirom na to da je tako bilo i pre nje, i tako će biti nakon nje, rekao bih da je bila jedna uobičajena godina puna dešavanja, u kojoj jedna lepa stvar smenjuje drugu.
Jugoslovenska kinoteka je ove godine, ako bih morao nešto da izdvojim, sigurno obeležila svoj rad projekcijama digitalno restauriranih domaćih klasika. Kompletan proces digitalne restauracije obavlja se u našem arhivu u jedinici za digitalizaciju i digitalnu restauraciju. Prošle godine je Jugoslovenska kinoteka u Kanu predstavila “Skupljače perja”. Ove godine smo u Berlinu u okviru prestižnog oficijelnog programa Forum prikazali restaurirani film Žike Pavlovića “Kad budem mrtav i beo”. Upravo je digitalna restauracija koju sprovodimo i davanje novog života filmovima, koji su, sasvim je izvesno, neprolaznog kvaliteta, nešto na šta sam posebno ponosan. Sam kraj 2018. godine obeležiće izuzetno važne stvari, među kojima i još jedna digitalna restaurirana verzija srpskog filmskog klasika.
Ispred Muzeja Jugoslovenske kinoteke u novembru je postavljen spomenik Karlu Maldenu. Možete li nam reći nešto više o tome.
Na inicijativu gospodina Dan Tane, našeg bliskog prijatelja i, slobodan sam da kažem, saradnika, uz podršku velikih umetnika, pre svega Zubina Mehte, ali i uz veliku podršku porodice samog Karla Maldena, imamo zadovoljstvo da zgradu kinoteke krasi bista dobitnika Oskara i višegodišnjeg predsednika američke filmske akademije.
Glumac koji vuče korene sa naših prostora, preciznije iz Bileća, oduvek je čest gost na velikom platnu u našim bioskopima, a od 2016. godine, opet zahvaljujući Dan Tani, u Jugoslovenskoj kinoteci se nalaze i vrlo važne nagrade, kao i lični predmeti Karla Maldena. Oni su objedinjeni u legat Karla Maldena, tako da je bista na ulazu u našu zgradu upotpunila prisustvo ovog velikana.
Mislim da je rad Zdravka Joksimovića izuzetan, što potvrđuju i reakcije kako stručne javnosti, tako i prolaznika. Umetnici nikada ne umiru. Njihov rad nastavlja da živi.
Godine 2018. su nas napustili izvrsni glumci poput Milene Dravić i Nebojše Glogovca. Koliko je velika odgovornost čuvati zaostavštinu takvih umetnika?
Jugoslovenska kinoteka je čuvar filmskih epoha, pa samim tim i filmova koje su ostvarili umetnici koje ste pomenuli sada, ali i mnogi drugi koji su nas napustili u ovoj 2018. godini. Kada radite sa materijalima koji datiraju iz dalje ili bliže prošlosti, onda znate kolika je važnost čuvanja nečega što, u vreme kada nastaje, ne biva često prepoznato kao značajno. Po mom mišljenju, izuzetno je važno čuvati što više podataka koji ne podrazumevaju samo one delove profesionalnog života umetnika.
Jugoslovenska kinoteka, kao čuvar filmova, ali i svih ostalih materijala koji se tiču sedme umetnosti, odgovorno radi svoj posao. U tom smislu, opet bih podvukao važnost digitalne restauracije koja budućim generacijama omogućava da, bilo putem televizije ili bilo kog drugog načina obraćanja koji ne podrazumeva samo prikazivanje u kinoteci, otkriju stvaralaštvo na primer jedne Milene Dravić, čiji dobar deo karijere je još uvek mnogima nepoznat. Mnogo toga čeka da bude otkriveno kada je ova umetnica u pitanju, ali je sličan slučaj i sa drugim filmskim stvaraocima, bilo da je reč o glumcima ili autorima.
Gde vidite mogućnost napretka rada Jugoslovenske kinoteke?
Jugoslovenska kinoteka deli “iste” probleme kao filmski arhivi širom Evrope i sveta sa kojima imamo blisku saradnju. Što se tiče intimnog odgovora na vaše pitanje, to bi svakako moralo da bude povećanje kapaciteta. Pre svega, govorim o ljudskim resursima. Potrebno nam je ubrzanje, a do njega može da se dođe i napretkom tehnologije, na koju bi morali da sačekamo s obzirom na to da radimo sa aktuelno najsavremenijom tehnologijom.
Vi ste umetnički direktor Festa. Njegovo 47. izdanje počinje 22. februara i traje do 3. marta 2019. godine.
Fest je programski završen, s obzirom na to da se nalazimo na kraju godine. Fest je veliki festival i treba odgovorno da se priprema – na kraju svakog Festa mi se već pripremamo za naredni. S tim što to nije kliše, ni fraza koju često koriste mnogi, u ovom slučaju to je neophodnost, jer ako želite da predstavite beogradskoj publici krajem februara i početkom marta ono najbolje što je svetska produkcija ponudila, onda vi niste u mogućnosti da koristite prečice.
Možete li nam nagovestiti nešto u vezi sa programom ili gostima Festa?
Po standardima festivala, ne mogu da otkrivam ništa od imena koja će doći. Ono što sada mogu da kažem jeste da je ova sezona bila dobra za film po pitanju kvaliteta, tako da ćemo imati veliki broj filmova po kojima će se pamtiti Fest 2019. Ono što mi je neobično drago je činjenica da će biti prikazan veliki broj srpskih filmova, tj. srpskih i manjinskih koprodukcija, za koje se nadam da će nakon premijernog prikazivanja na Festu sa pravom zaslužiti visoke ocene.
Mislim da će publika biti zadovoljna s obzirom na to da se Fest obraća najširem spektru publike. Obraća se onima koji očekuju da vide filmske kandidate za nagradu Oskar, ali i onima koji se raduju novim autorima koji su u ovoj sezoni napravili iskorak u filmskom jeziku. Voleo bih da skrenem pažnju na takmičarski program Festa; čini mi se ove godine najjači od kada smo krenuli sa tim programom.
Piše: Aleksandra Milosavljević