Ambasador Indonezije Hari Ričard Džejms Kandou govori o višedecenijskom prijateljstvu između Srbije i Indonezije i o svom životu u Beogradu
Istorijske veze između naše dve zemlje su uvek bile snažne. Šta ste pre dolaska znali o Srbiji i šta ste očekivali, a kakve su bile Vaše impresije kada ste došli ovde?
Srbija je zemlja u kojoj se ogleda sva lepota Balkana, zemlja srdačne kulture i prijatnih ljudi. Bilateralni odnosi između naše dve zemlje su uvek bili bliski, još iz vremena Jugoslavije. Kroz međunarodne odnose i društvene veze vidi se da je Srbija zaista dobar prijatelj Indonezije u mnogim aspektima.
Naravno, moja očekivanja su bila da, kao ambasador Republike Indonezije, nastavim da gajim prijateljstvo naše dve zemlje, ali i da učvršćujem dobre odnose između Indonezije i Srbije.
Mogao bih da kažem da sam zahvalan što sam u Srbiji. Privikavanje na novinu, naročito tih prvih dana u Beogradu, umnogome mi je olakšalo to što sam osetio toplu dobrodošlicu. Iskreno sam vam zahvalan što ste mojoj porodici i meni pokazali i omogućili da spoznamo najlepšu stranu Srbije.
Na koji način i u kojoj meri možete da uporedite Beograd sa drugim mestima gde ste živeli i radili kao diplomata?
Duže od 30 godina se bavim diplomatijom i za to vreme sam imao priliku da boravim u mnogim zemljama i gradovima. Zahvaljujući tome, mogu da kažem da se na tom dugom spisku Beograd odredio kao fino mesto na kome zaista uživam da živim, radim i provodim svoje slobodno vreme.
Da li ste bili iznenađeni time što u Srbiji postoji veliko interesovanje za indonežansku kulturu i tradicionalnu umetnost?
Indonezija se ističe bogatstvom svoje kulture i umetnosti. Veoma sam ponosan kada smo u prilici da predstavimo širinu indonežanske kulturno-umetničke baštine. To je zemlja koja se prostire na 16.000 ostrva, podeljenih u 34 provincije u kojima živi na stotine različitih etničkih grupa i gde se govori više od 700 lokalnih jezika. Indonežanska tradicionalna umetnost i kultura su sa entuzijazmom prihvaćeni u Srbiji, i bio sam vrlo srećan i, iskreno, prilično iznenađen kada sam to otkrio. Zahvalan sam vam što vas zanima i što negujete našu kulturu i umetnost.
Naše dve zemlje se veoma razlikuju u pogledu dominantne religije i kulture, takođe su i fizički udaljene. Ipak, da li postoje neke sličnosti među ljudima?
Indonezija i Srbija su geografski prilično udaljene zemlje, ali postoje mnoge društvene i kulturne sličnosti među nama. Tolerancija je jedna zajednička crta. U obe zemlje postoji jedna dominantna religija, muslimani čine većinsko stanovništvo u Indoneziji, a u Srbiji je pravoslavno hrišćanstvo većinska religija. Međutim, bez obzira na ovu činjenicu, u obe zemlje među različitim religijskim grupama postoji harmonija u društvenom životu. Većinska religija predstavlja izazov, ali obe države su izgradile veliku toleranciju, što olakšava stvar.
Da li ste u Beogradu uspeli da nađete mesto koje možete nazvati svojim kutkom – svojim delićem doma? Koje je to mesto i zbog čega baš tu?
Beograd je za mene, kao što sam već rekao, veoma prijatno mesto za život, ali i za rad. Mogu da kažem da mnoga mesta u ovom gradu ostavljaju na mene snažan i lep utisak, ali teško bi mi bilo da izdvojim neko za koje bih rekao da je “moj kutak”, ili mesto koje bih okarakterisao kao “moj komadić doma”. Ja uživam u celini koju čini Beograd.
Indonežanska i srpska kuhinja su vrlo različite. Prva je jako začinjena i bazirana na povrću. Šta mislite o srpskoj kuhinji? Koji je Vaš omiljeni lokalni specijalitet?
Indonežanska i srpska kuhinja se dosta razlikuju, ali meni se obe sviđaju. Ovde mi se naročito dopada začinjeno, grilovano meso, a njegovo veličanstvo, srpski roštilj, božanstveni je deo vaše kuhinje u kojem zaista uživam.